Cilj je APsiH projekta razmotriti, kako iz povijesne tako i iz kritičke perspektive, nastanak i razvoj antipsihologističke ideje da je logika po svojoj prirodi odvojena od psihologije te da ne može biti reducirana na ovu potonju niti da psihološka istraživanja mogu dati rezultate koji su sastavni dio utemeljenja logike (ali i filozofije u cjelini). Tu zamisao je vrlo često pratilo prihvaćanje realizma u pogledu logičkog sadržaja, čime je u mnogim (premda ne svim) slučajevima antipsihologizam implicirao logički (i matematički) platonizam. Takva antipsihologistička, isprva (kroz 19. stoljeće) izdvojena, shvaćanja logike (npr. kod Bernarda Bolzana ili Gottloba Fregea) na prijelazu u 20. stoljeće počela su dominirati u logici i filozofiji, otvarajući s jedne strane niz metafizičkih, epistemioloških i semantičkih pitanja unutar same te koncepcije (npr. kod Edmunda Husserla, Bertranda Russella i, nešto kasnije, Ludwiga Wittgensteina), a ujedno potičući razvijanje takvim shvaćanjima alternativnih koncepcija logike. Ono što se isprva razvilo kao posebno gledište u logici (i matematici), ubrzo je postalo relevantno za druge filozofske discipline, pa danas mnoga gledišta u tim disciplinama (npr. u filozofiji jezika, epistemologiji i filozofiji djelovanja), premda izričito ne ističu svoju antipsihologističku osnovu, počivaju upravo na takvim temeljima. U sklopu projekta posebna će pozornost biti poklonjena hrvatskim autora koji su u dosadašnjim istraživanjima hrvatske filozofske baštine ostali uglavnom zanemareni (poput Albina Nagyja) kao i nekim nedovoljno istraženim idejama poznatijih hrvatskih filozofa (poput Franje pl. Markovića, Gjure Arnolda i Stjepana Matičevića).
Ovaj se projekt provodi na Institutu za filozofiju u Zagrebu u razdoblju 2024–2027, prati ga Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske te se financira sredstvima iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti Europske Unije – NextGenerationEU.